EHO ODRUČENOG STAVA
Prazne
misli ljudi od papira,
za
penkalom oni sada teže,
frulas
ih doziva ali on ih neće,
lažnim
osmehom leđa im okreće.
No i pored toga u stado ih goni
raspećem
ih drži na okupu jadne,
ponosito
idu, skoz onako bedni,
konvenciju
prostu da ispune, čedni.
Nebeske
visine za uzvrat im nudi,
samo
da istraju u neznanju svome,
pa će otac sina duhom da ponudi,
a vodicom svetom da osveti ćudi.
Нема коментара:
Постави коментар