Странице

JOŠ UVEK ISTA BUDALA


JOŠ UVEK ISTA BUDALA.....


Kad je lepi Bora bio mlad,
u Čačku je zapevao tad’,
pevao je lepe pesme neke,
seljacima suza da potekne.

Ali selo veće je od Bore,
u snu je imao noćne more,
jednog dana reši da pobegne,
iz sredine smrdljive i čedne.

Skupi pare i sede na voz,
radostan i srećan a glup skroz.
Kartu kupi u jednom smeru,
da ne gleda seljake kako seru.

Pobeže od sredine što ga guši,
al’ šta vredi seljak je u duši,
sada peva u velikom gradu,
da ima za pivo, ne pije limunadu.

Propio se, poče i da puši,
živi na široko, seljak je u duši,
radi tvrdo, po nešto i kresne,
piše pesme sve lepše od lepše.

Seksualne i perverzne teme,
vidi čuda, zavoleše ga žene,
dospeo je na naslovnu stranu,
posta macho Bora u istomom danu.

Padao je sve  niže i niže,
mozak truli a kraj je sve bliže,
slava njega udari u glavu,
počeo je da puši i travu.

Zapustio se, ne pere ni zube,
kocka se i smrdi k’o da je sa Kube,
od piva je stomak on stvorio,
prosedeo je i skroz se smorio.

Onda reši sebe da promeni,
za sudbinu požali se ženi,
ali kasno na „kosovo stiže“,
sa prozora patos ona liže.

Politika, ružičasti šou,
samo da ga vole, njemu je to „wow
al’ ja mislim ideja je bolja,
Bora za žrtvu kukuruznog polja.

Нема коментара:

Постави коментар